Pitanja novinara i odgovori predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića

22/01/2019



Transkript novinarskih pitanja i odgovora predsjednika Đukanovića


Pitanje: Ljubica Milićević, Televizija Vijesti: 

Gospodine Đukanoviću u svijetlu ovih optužbi čelnika Atlas grupe Duška Kneževića možete li reći da li je vaša kuća od 2.000 kvadrata koja se nalazi ovdje u blizini vile Gorica za koju Knežević tvrdi da je zapravo vaša? I kako komentarišete optužbe da je unazad 25 godina finansirao nelegalno DPS budući da tih donacija nema u izvještajima koji su javni i kako komentarišete to što je vaš saradnik sada, a bivši gradonačelnik Podgorice Slavoljub Stijepović, kako se tvrdi, uzeo novac od Kneževića uoči parlamentarnih izbora 2016. Hvala.

Odgovor: Hajde da odgovorimo na ovo očekivano interesovanje. Hoću da vam kažem da ćete naravno dobiti veoma precizne i veoma pouzdane odgovore od mene, ali istovremeno bih želio zaista na početku da vas podsjetim da je ovo praktično idealan poligon za ono što uporno potencirate kao svoju osnovnu djelatnost, a to je istraživačko novinarstvo kojega silno podržavam ali ne vidim da se istraživačko novinarstvo svodi na to da svaku bedastoću koju neko saopšti bez ijednog argumenta, primite, objavite u svojim medijima i da se vaše istraživanje sastoji u tome da onda pitate onoga ko je optužen šta ima od toga. U redu, nisam smatrao do sada da treba da se uključujem u jedan krajnje neodgovorni javni angažman određene osobe. Danas smo zajedno, i svakako podrazumijevao sam vaše interesovanje i biće mi zadovoljstvo da doprinesem razjašnjavanju određenih pitanja i da na taj način izađem u susret vašoj znatiželji, ali dozvolite, moje očekivanje je bilo da i vi nešto uradite i da recimo da čovjeka koji optužuje pitate da vam pokaže jedan argument za to.

...pitanje Samir Kajošević Vijesti... (nerazumljivo)

Tužilaštvo radi svoj posao i ostavimo da ono radi svoj posao. Ne znamo ni vi ni ja šta je uradilo ali ovdje je riječ o odnosu medija prema optužbama koje se tako olako saopštavaju bez ijednog argumenta. Moje pitanje je: Šta ako se dogodi da sjutra optuži mene da sam u posjedu nuklearnog oružja? Hoćete li tu glupost ignorisati? Hoćete li pitati čovjeka koji to saopšti da vam pokaže argument za to ili ćete doći u garažu kod mene da provjerite gdje je nuklearno oružje? To mi otprilike izgleda ovako. Ali vratimo se sada mojoj obavezi da kada smo već tu odgovorim na vašu znatiželju. 

Prvo, apsolutno je netačno da je ta kuća o kojoj se govori u mom vlasništvu. Takođe, apsolutno je netačno da smo ikada gospodin Knežević i ja mogli razgovarati na tu temu. Ta neistina je očigledno posljedica njegovog umišljaja da smo prijatelji iako, kao što znate, imam vrlo pažljiv odnos prema prijateljima, imam vrlo strogu selekciju prijatelja i on nikada nije bio dio tog kruga. Da sam kojim slučajem želio da neku nekretninu koju imam utajim tako što bih je registrovao na tuđe ime, kao što znate, imam svoju porodicu, imam i svoje prijatelje, i ne bih o tome razgovarao sa nekim koga ne smatram svojim prijateljem. Dakle, nikada na tu temu nijesmo razgovarali. Sa druge strane, nikada ne bih imao potrebu da utajim nekretninu jer bi to značilo da sam je stekao nelegalno. Ne. Sve što sam stekao u Crnoj Gori i bilo gdje drugo, stekao sam vrlo regularno i vrlo legalno i nemam nikakvu potrebu da to skrivam. Uz to, naravno, ne pada mi na pamet da slušam sugestije bilo koga, dakle prijatelja ili onoga koje umišljeni prijatelj - šta bih ja mogao, a šta ne bih mogao u Crnoj Gori. Pa valjda bih mogao i ja onoliko koliko mogu biznismeni u Crnoj Gori jer, znate, i ja sam se bavio nekim odgovornim i javnim poslom cio život. Uz to, između ostalog, u nekoliko navrata sam napuštao državnu politiku i bavio se biznisom i kao što se sjećate. Upravo vaši mediji su pisali o tome da sam u tim biznisima stekao određeni kapital, a ja ću vas posjetiti i da sam obavestio javnost da sam na stečeni kapital platio porez i sve učinio besprekorno legalno. Da li treba od nekog da tražim saglasnost kada ću taj svoj prihod pretvoriti u neku nekretninu ili ne? Pa naravno da ne. Jer ne pristajem na onu što sam vam kazao, na to da me ovaj ili onaj mediji stavlja u kategoriju poželjnog ili nepoželjnog vlasnika nekretnine ili uopšte vlasnika bilo kog biznisa u Crnoj Gori. To pravo ne pripada ni jednom mediju. Ja apsolutno smatram regularnom svoju ideju ili želju ako se ona pojavi da imam kuću u Crnoj Gori. Kakav je problem u tome? Sve na temu kuće je posledica manipulacije koju saopštava ovaj čovjek. Moguće da je i sam izmanipulisan. Ja zaista ne znam o čemu se radi ali podsjećam vas na mogućnosti koje pruža istraživačko novinarstvo. Mogli ste da odete u katastar i da provjerite čije je to? Mogli ste da odete u Opštinu i da provjerite ko je kupio tu nekretninu? Mogli ste da odete u Opštinu i da provjerite ko je platio komunalije za tu nekretninu? Mogli ste da odete i da vidite ko izvodi radove tamo? Dakle, umjesto svega toga sada smo spremni da obmanjujemo javnost s tim što jedan čovjek očigledno suočen sa pravnim problemima i bjegunac od pravde iz Crne Gore pokušava da manipuliše i da optužuje druge vjerujući da će na taj način zaštititi sebe, da će pobjeći sa pravnog na politički teren i da će na političkom terenu podižući galamu zapravo zakamuflirati svoju stvarnu pravnu odgovornost. Dakle, sve što je tačno oko kuće, da prosto ne ostanem nedorečen, da ne bismo se objašnjavali za godinu, dvije, tri ili pet, tačno je da je onaj ko je vlasnik tog objekta razgovarao sa mnom o tome da mi to ponudi. Tačno je da sam razgovarao sa njim jer smo prijatelji i da sam pitao koliko to nudi? I kada mi je saopštio rekao sam da me to ne zanima u ovom trenutku, a da, ako kojim slučajem valorizuje nešto što je trenutno u mom vlasništvu u vlasništvu moje kompanije, a riječ je o nekretnini u Budvi o kojoj ste, takođe, više puta pisali, da ne isključujem mogućnost da bih možda mogao biti kupac tog objekta. Jer gle čuda i ja želim da ostatak života u Crnoj Gori možda provedem u kući, a ne u stanu. I ne mislim da mi je to prikraćeno i ne mislim da je to ništa neregularno, i ne mislim da bih trebao biti diskriminisan u odnosu na one koji to već imaju. Prema tome, da nema nikakve misterije. Prosto da znate da je to moje, to bi već bilo na moje ime. Nije moje, a da li će biti vidjećemo. Ako budem stekao kapital kojeg želim da steknem na bazi valorizacije onog što je imovina mojih kompanija koje sam razvijao u vremenu dok nijesam bio dio državne politike, tada ću razmisliti pažljivo je li to moj izbor ili će nešto drugo i povoljnije biti moj izbor. Toliko na tu temu.

Drugo pitanje oko donacija...

Hajde da stvari postavimo u ravni propisa, i u ravni onoga što je neka politička praksa. Politička praksa je, naravno, da se političke partije finansiraju i donacijama, a propis je Zakon o finansiranju političkih partija. Tu smo svi u obavezi da se tih propisa držimo, bez obzira što vjerujem da nijesam jedini, da to nije iskustvo samo ljudima koji se bave političkim partijama nego pretpostavljam i vas koji se bavite praćenjem rada političkih partija, da imamo možda više ograničenja u tim propisima nego što je poželjno. Dakle, mislim da je uvijek pametnije razmišljati o tome kako otvoriti mogućnost da se finansiranje zaista učini do kraja transparentnim i da nijedna politička partija nema potrebu da se muči sa finansiranjem ili da se muči sa pravljenjem izvještaja nadležnim državnim organima kako je finansirana određena politička djelatnost. Zato prosto što je politika važna djelatnost jer su političke partije važni subjekti koji zavisno od rezultata izbora tvore državnu politiku jedne zemlje i to se ne može obavljati besplatno, niti se to može obavljati jeftino. To košta. I nije tu Crna Gora nikakav izuzetak. To se radi u svim demokratskim zemljama u svijetu. Da li treba da vas podsjećam na iskustvo Amerike gdje dobar donator može da pomogne politiku koju podržava u kampanji i da na bazi toga može očekivati da nakon toga dobije visoko mjesto ambasadora Amerike na nekoj važnoj prestižnoj destinaciji. I sve je to regularno. Prema tome, ne mislim da to treba baš tako da slijedimo ovdje. Svako ima svoje specifično, ne samo normativno, nego kulturološko i političko iskustvo ali mislim da je vrijeme da malo porazgovaramo o tome jesu li ta ograničenja u zakonu prestroga i da li zapravo kreiraju određeno licemerje koje se pojavljuje kasnije u radu političkih partija, posebno u predizborno vrijeme. 

Gospodin Knežević je kao i svi drugi ljudi u Crnoj Gori imao mogućnost da finansira i da pomogne onu politiku za koju je smatrao da će donijeti dobre benefite i njemu. Tu ne vjerujem ni u kakav altruizam. Ja vjerujem da svako od tih ljudi procenjuje da je ta politika - politika koja će pomoći da se stvori ambijent u kojem će oni moći da ostvare svoje ciljeve. I to je potpuno legitimno i tu nema nikakvog problema. To su radili mnogi poslovni ljudi uključujući i gospodina Kneževića. To nije sporno. Sve to što je rađeno je završavalo na odgovarajućoj adresi u Demokratskoj partiji socijalista, dakle u računovodstvu DPS-a. Tamo je pažljivo evidentirano, a prema državnim organima su pravljeni onakvi izvještaj kakvi su ti državni organi tražili. Da li su oni tražili da se tamo upisuju ovakve ili onakve donacije? To ne znam precizno jer to prosto nije dio moje pažnje. Ja sam neko ko je zadužen da kreira i vodi partijsku politiku kao šef partije. Postoje drugi u partiji koji se bave tim pitanjima i siguran sam da ćete na eventualna vaša interesovanja tamo dobiti odgovor u skladu sa zakonima koji i definišu obavezu svake partije da informiše zainteresovanu javnost o pitanjima kakvo je pitanje finansiranja. Ono što kategorički pobijam - to je da je bilo ko, a posebno ja, ikog u Crnoj Gori pozvao da mu naloži šta treba da uradi i kako da plati nešto partiji. To je apsolutno neistina. I ako sada pretpostavimo motive zbog kojih to radi ovaj čovjek koji nam je zaokupio pažnju i u ovom dijelu našeg današnjeg susreta, ako to zanemarimo, hajte molim vas, znate sve poslovne ljude u Crnoj Gori i evo pristajem odmah nađite bilo koga ko će vam potvrditi da je bilo kada od strane moje ili bilo kog čelnika Demokratske partije socijalista bio pozvan, da mu je naloženo koliko treba da pomogne partiju. Nikada! Tačno je da sam i sam imao u par navrata u ovih 25 godina, ne više od dva-tri puta, susrete sa poslovnim ljudima koje smo pozivali, najčešće na njihovu inicijativu. Dakle, onim poslovnim ljudima za koje smo znali da potpuno pripadaju našoj politici jer kao što sam vam kazao to smo uvijek posmatrali kao dio interesa. Mi vodimo politiku kojom želimo da u Crnoj Gori uspostavimo pravila koja važe u razvijenoj Evropi. Oni u takvom ambijentu vide šansu za razvoj svog biznisa. Prema tome, zašto ne bismo razgovarali o tome kako možemo i da sarađujemo u skladu sa Zakonom koji propisuje pravila o finansiranju političkih partija. U tim razgovorima nikada niko, a posebno ja, nijesam pomenuo nikakvu obavezu, a posebno, ponavljam, nijesam ni pomislio da nekom propisuje koliko bi trebao da finansira političku partiju. 

Dakle ovdje je riječ o apsolutno jednoj dobrovoljnosti, interesnoj dobrovoljnosti s jedne i s druge strane. A sa druge strane ovdje sada imamo očigledno problem sa jednim čovjekom čiji su interesi povrijeđeni i koji misli da na ovaj način može pobjeći od pravde da se može zaštititi i da može u krajnjoj liniji izazvati političku krizu iz koje bi on pokušao da ostvari određene benefite. Znate, dio mentalitetske matrice Crne Gore, to svi znamo, jeste da ljudi vole da se približe vlasti. I evo sticajem okolnosti u vlasti sam već dugo vremena pa sam bio dugo vremena i onaj kome su željeli da se približe. I nikada nijesam imao iluzija, nego sam uvijek znao da se to radi i sa određenim interesima. Neko je želio da dobije bolju funkciju, neko je želio da zaradi više novca, a neko je poput ovog gospodina želio i imao iluziju da će to ostvariti da bude amnestiran od odgovornosti za kršenje zakona. Nije valjda prvi put da se suočavamo sa tim da ljudi misle da mu prijateljstvo bilo ono stvarno ili umišljeno treba obezbijediti zaštitu od nezakonitog djelovanja. Ja se ne sjećam da je nekad neko u Crnoj Gori ostvario taj cilj. Prema tome, nije ostvario ni gospodin o kojem je riječ. Zbog toga je nervozan, zbog toga bi sada želio da pobjegne od pitanja pravne odgovornosti i misli da će to učiniti tako što će problem prebaciti na politički teren i pokušati da sebe predstavi žrtvom političkog progona. Nema nikakvog političkog progona. 

Da ste opet željeli da se bavite istraživačkim novinarstvom vjerovatno biste upitali gospodina kada pominje da neko želi da uzme njegove biznise, koji biznis je to u pitanju? Pa bi ste možda otišli do tih konkurenata na koje on upire prstom, koji navodno žele da mu otmu biznis, pa da provjerite da li je neko od tih konkurenata uopšte pokazao interesovanje da se bavi njegovim biznisima? Pa bi se došlo do zaključka da nije. Ali ništa od toga niste uradili. I umjesto toga, sada treba ja da objašnjavam to što je neko umislio da je uveo marku u Crnu Goru, da je uveo Crnu Goru u NATO. Pročitao sam juče, prekjuče i sljedeći umišljaj da je on upoznao Putina i Vučića pa su u međuvremenu zaboravili na njega. I ko zna šta sve još od zasluga za koje još ne znamo ali vjerujem da ćemo se i sa tim upoznati u nastavku ove kampanje koju će on voditi. Ja samo sugerišem da mi budemo ozbiljni i da mi ne trošimo previše vremena na ljude i na priče koje to apsolutno ne zaslužuju.

Pitanje: Samir Kajošević Vijesti... (nerazumljivo)

Dakle Knežević je dao toliko koliko je dao. Gospodin Stijepović je o tome dao izjavu nadležnom državnom tužiocu. Tamo stoji sve. Dakle niti gospodin Stijepović, niti ja ne bismo smjeli biti neodgovorni da obavještavamo o tome javnost, dotle dok postupak izviđaja traje. Ono što vam sa sigurnošću mogu reći da je neistina da je dato novca toliko koliko je rekao gospodin Knežević i drugo sa sigurnošću vam mogu reći da je neistina da se o tome prethodno konsultovao sa mnom. I to vam mogu sa sigurnošću reći. Dakle, sve ostalo je u spisima specijalnog tužioca i on će sigurno o tome voditi računa. Ja sam apsolutno ubijeđen da se specijalni tužilac nije greškom niti previdom odlučio da uđe u ovu istragu. Dakle, ako se pokaže da je Demokratska partija socijalista time prekršila propis o finansiranju političkih partija, ona će biti odgovorna. I šta je tu sporno? Ono što je najvažnije za javnost to je da nema izuzetih od zakona. Dakle, bilo da je riječ o partiji na vlasti ili bilo kom važnom pojedincu iz te vladajuće strukture. Svako mora biti odgovoran za ono što je uradio, a nije u duhu zakona.

Pitanje: Danilo Ajković Fos media: 

Ako može samo pojašnjenje ovoga što ste rekli da niko ne može biti izuzet od zakona. Ovo je sada drugi slučaj. Imali smo slučaj gospodina Marovića, sada slučaj gospodina Kneževića da su nedostupni državnim organima. Kako to utiče na percepciju javnosti da onda kada dođe do određenih pravnih konsekvenci da oni prosto nisu ovdje i ne mogu odgovarati? Kako komentarišete to da lica koja su bliska ili su bila u DPS-u, da sada nisu dostupni državnim organima onda kada dođe do određenih pravnih konsekvenci, odnosno radnji od strane istražnih organa?

Odgovor: Komentarišem tako da se i to događa. I kao što možete pretpostaviti da ne organizuje država određene procese na kraju kojih pomaže ljudima da izbjegnu ono što je pripadajuća kazna. Dakle, postoje ljudi koji očigledno misle da na taj način mogu izbjeći služenje kazne za ono što su nezakonito učinili. I drugo, postoji obaveza države da preduzme sve ono što je sadržano u repertoaru međunarodnog prava, da obezbijedi prisustvo tih ljudi i obezbijedi njihovo odgovorno izvršavanje kazne. 

Crna Gora u slučaju gospodina Marovića je sve već uradila. 

Crna Gora kao što znate u ovom trenutku priprema sve ono što treba da uradi u slučaju gospodina Kneževića. Vidjeli ste da je raspisana nacionalna potjernica. Vidjeli ste da je na bazi toga sud donio odluku o pritvoru. E sada se, koliko ja razumijem pravo, stvaraju uslovi da se raspiše i međunarodna potjernica i da se onda, naravno, stavi na probu izvršavanje potpisanih sporazuma o saradnji u međunarodno pravnim i krivičnim pitanjima sa državama o kojima je riječ. Dakle, nije u svakom slučaju nešto što je najbolje iskustvo ali u svemu tome samo treba voditi računa šta je čija odgovornost. Šta su dometi ove države? Ova država pokazuje da nikog ne pošteđuje odgovornosti. Ova država pokazuje da svakog izlaže sudskom procesu i otvara mogućnost da svako dokaže svoju nevinost, a nakon pravosnažnosti sudskih presuda onda, naravno, moramo da njihovu realizaciju obezbjeđujemo kroz dosljednu primjenu naših međunarodnih pravnih obaveza koje smo potpisali.