Govor predsjednika Đukanovića na otvaranju Crnogorskog paviljona na 58. Venecijanskom bijenalu

10/05/2019

Pozdravni govor predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića na otvaranju Crnogorskog paviljona na Venecijanskom bijenalu, 10. maj 2019.


Gospodine Ministre,

Uvaženi gosti,

Ekselencije,

Dame i gospodo,

Ovdje u Veneciji, u crnogorskom paviljonu u Palati Malipjero, u godini kada sa državom Italijom obilježavamo 140 godina uspostavljanja diplomatskih odnosa, prilika je da podsjetimo na snažne i plodne kulturne spone između naših zemalja. I na jedan kuriozitet. Baš u Veneciji, na prvoj Svjetskoj izložbi slikarstva 1895. godine, upoznali su se princ Viktor Emanuele i princeza Jelena Petrović, buduća poštovana italijanska kraljica, što je veze Crne Gore i Italije obilježilo jedinstvenim međudržavnim prijateljstvom.

Crna Gora, kao i Venecija i Italija, pripadaju mediteranskom krugu u kojem je rođena kultura i gdje je nastalo umjetničko nasljeđe na kom se u dobroj mjeri temelji Evropa. S renesansom se i Crna Gora uključila u veliki kulturni preporod. Na razmeđi istočne i zapadne civilizacije i njihovom prožimanju, tadašnja Crna Gora je posebno razvijala graditeljstvo i crkveni živopis na freskama i ikonama. Neposredno nakon pronalaska štampe, kojim je svijet zakoračio u novo doba, u Veneciji  radi naš prvi štampar na latinici Andrija Paltašić Kotoranin. Već 1494. godine, na Cetinju, štamparskim mašinama dopremljenim iz Venecije počela je da radi ćirilična štamparija Crnojevića. Prva u Južnih Slovena i prva državna štamparija na svijetu. Veliki britanski državnik i prijatelj Crne Gore Vilijem Gledston često je podsjećao svijet na ovo “crnogorsko čudo”, napominjući da je obodska štamparija proradila samo 16 godina nakon prve štamparije u prijestonici hrišćanstva, u Rimu. Ove činjenice stare više od pet stotina godina vrijedne su spomena iz više razloga: umjetnički domet ovih knjiga nije bio ni iznenadan ni slučajan, jer mu je prethodila izuzetna vještina i kreativnost tradicije prepisivačkih centara u manastirima na crnogorskim ostrvima Skadarskog jezera; po svojoj ljepoti, po eleganciji slova, inicijala i ilustracija, ove knjige ostaju autentičan doprinos razvoju i grafičke kulture i kulture uopšte. One su i naša posebna umjetnička spona sa Venecijom, gdje su Vojvoda Božidar Vuković Podgoričanin i njegov sin Vićenco nastavili zanat štampanja početkom 16. vijeka.

Naredna stoljeća su za Crnu Goru bila vrijeme neprekidnih oslobodilačkih ratova i borbe za golu egzistenciju, što je ostavljalo malo prostora za zamah graditeljstvu i umjetnosti i za naše značajne kulturne pomake. Ovaj civilizacijski zastoj, evropski putopisci su zabilježili s velikim kulturološkim interesovanjem tumačeći posebnosti malog, herojskog i siromašnog crnogorskog naroda. Tako je Crna Gora ubrzo postala i literarno-likovna tema Evrope u 19. vijeku, sa zavidnim likovnim nasljeđem koje su stvarali stranci – izvanjaci, poput Karingera, Bukovca, Čermaka, Jovanovića... No, crnogorska kulturna geneza je tokom 19. i 20. stoljeća pouzdano potvrdila samosvojnost i stvaralački genij djelima značajnih umjetničkih ličnosti, od književnog i filozofskog djela Petra II Petrovića Njegoša, kroz druge oblasti umjetnosti, sve do modernih uzleta savremene scene 20. i 21. vijeka. 

U novijoj istoriji likovne umjetnosti Crne Gore, izvorni talenat naših slikara razvijan je kroz nacionalne umjetničke škole, i u  slikarskim metropolama - Parizu, Beču, Rimu, Pragu ... 

Pomenimo samo naše likovne međaše u drugoj polovini 20. vijeka, slikare i vajare evropske reputacije: Počeka, Lubardu,  Stijovića, Milunovića, koji je 1928. godine izlagao u Veneciji. Pomenimo i druge naše velikane koji su izlagali i ovdje na Bijenalu - Fila, Dada, Voja Stanića... nadahnute dramatičnim crnogorskim pejzažom i odjelitim duhom slobodarskog u crnogorskom čovjeku, a istovremeno opsjednute univerzalnim artističkim angažmanima. Na takvom vrelu talenata razvijaju se  i svoje raznorodne moderne izraze pronalaze novi crnogorski likovni stvaraoci. Nerijetko se o njima manje zna, samo zato što žive i stvaraju u maloj sredini. 

I zbog toga su, između ostalog, ovakve smotre svjetskog stvaralaštva za nas dragocjene. Vjerujem da su  i stručna javnost i publika na dosadašnjim izdanjima Venecijanskog bijenala upoznali crnogorsku likovnu scenu kao recentnu, i da će izloženo djelo Veska Gagovića naći istu potvrdu. 

Država Crna Gora, koja je na korak do članstva u Evropskoj uniji, svoje procese integracije vodi kroz isti svijet i ”zanimljivo vrijeme” kako to implicira pokretački slogan Venecijanskog bijenala – kroz društveni ambijent mnogostrukih izazova i neizvjesnosti. Imamo jasnu stratešku viziju o pripadnosti evropskim civilizacijskim vrijednostima, svjesni dragocjenosti našeg multikulturalnog identiteta. Vjerujemo u moć i snagu umjetničkog djelovanja koja definiše crnogorski autentični pečat pripadnosti evropskom kulturnom društvu različitosti, društvu slobode, mira i napretka.

Hvala vam na pažnji.

Dozvolite mi da proglasim izložbu otvorenom.